„Svaka
umetnost je igra s haosom i borba protiv njega; ona se stalno
primiče haosu u sve opasniju blizinu i oduzima sve veća i veća
područja duha iz njegovih kandži.“
Arnold
Hauzer
„Kao
da se ti...
Ta vrata su dugo bila zatvorena.Niko se više i ne seća kako se to dogodilo.Bilo je onih koji su pokušali da ih otvore, bezuspešno.Nije bilo ni brave, ni ključa.Postojala je jedna legenda, ali ko...
Moj Satrijani
je navek usanuo 2. oktobra 2009. godine! Srca islabljenog stresovima,
najpre, zbog izdaje samoživih roditelja a potom i zbog bolesti supruge,
kako bi to Tomas Bernhard zapisao,...
Samo još da mi objasniš što mora da dolazam ovde na svaki šes meseca i
sve će mi bude jasno. Lepo si napisao da nisam čis u mozak, koj te tepa po uši
još i da me lečiš, ti nisi čuo onu mančestersku...
To su praskozorne pjesme.
One od kojih ti se srce kolodvorski uzlupa, a tabani
zasvrbe lutalački.
Charles Simic. Rečenica od cjelovitoga zrna boli.
Usta gladna prekomorskih snoviđenja.
A...Dnevnik navodnika
Subota, 3. mart
Niko se ne interesuje za mene, zašto bih se onda sam interesovao?
Hanif Kurejši
Nikad nisam pisao dnevnik, što me nije sprečilo da pre koju godinu istim snishodljivim rečima započnem jedan tekst u Vremenu, za koje sam tad beshonorarisao.
Nikad, zapravo, nisam radio mnoge stvari o kojima sam maštao, ali ne bih da ovu priliku protraćim na spisak onoga što mi je zakinuto.
Jednostavno, slažem se sa Duškom Radovićem da su „dani kao ulična ekspres lutrija: otvorite jednu - ništa, otvorite drugu - ništa, u trećoj - takođe ništa, u četvrtoj - nešto malo, tek da vas zavara i namami, pa dalje opet ništa”.
Međutim, upravo to srezano: „Ništa“ je na dan pada Bastilje u dnevnik, vrativši se umoran iz lova, pribeležio Luj XVI. Ne treba podsećati da se zapis giljotnuo u krvavo svašta, što je obrt nad kojim svaki dnevnikopisac grozničavije steže pero.





