Betoven na uvce
Disati slobodan prostor
Povod ovom razgovoru je nastup tridesetak savremenih umetnika iz Republike Makedonije u Osijeku. Svoj neobičan otisak u glavnom gradu Slavonije ostavili su: Stanko Pavleski, Vesna Dunimagloska, Gjorgji Krsteski, Marija Đunova, Spase Perovski, Robert Alagjozovski, Tome Adjievski, Jovan Šumkovski, OPA (Slobodanka Stevčeska i Denis Saraginovski), Branko Cerovac (gost iz Rijeke), umetnički tandem Vladimir Frelih i Dragan Matić (gosti iz Osijeka i Novog Sada), Nebojša Vilić, Gordana Dautovska-Popovska, Borče Stojanov, Ljubomir Milošeski, Kiril Temkov, Atanas Atanasoski, Mile Ničevski, Valentino Dimitrovski, Vlatko Čavkovski, Hristian Petković, Pece Klečkaroski, Blagojče Stojčevski, Aleksandar Ivanovski, Davor Tocinovski, Marijan Prakicov, i drugi.
Izložba je otvorena u Geleriji Kazamat 17.06. i trajala je do 03.07.
Rođendan "Naopake bajke"
Povodom prvog rođendana predstave „Naopaka bajka“, Dečije pozorište „Lane“ Vas poziva da 11. 08. 2013. prisustvujete otvaranju humanitarnog fonda koji bi služio za pomoć deci koja su zdravstveno, finansijski, ili na neki drugi način, ugrožena.
Proslava rođendana „Naopake bajke“ održaće se u Dečijem pozorištu „Lane“ (Kralja Petra I 42, Kikinda) u 20 časova, u nedelju 11. 08. 2013. Proslavi će prisustvovati brojni poznati pesnici, glumci, muzičari, sportisti i mnogi drugi humani ljudi.
Do sada su nas podržali: Jovan Ćirilov, Vesna Čipčić, Vesna Dedić, Katarina Žutić, Pavle Pekić, Sava Stojkov, Aleksandar Volić, Zoran Kostić-Cane, Prva Televizija, Zoran Đerić, Ljubivoje Ršumović, Jovan Zivlak, Spasoje Ž. Milovanović, Tode Nikoletić, Miroljub Aranđelović-Rasinski, Ferenc Kovač, Aleksandar Čotrić, Vladimir Kepić, Pepi Kotoraš, Milivoje Mlađenović, Naum Popeski, Miška Knežević, Aleksandar Kalča, SO Kikinda, Narodno pozorište iz Kikinde, Radio-televizija Vojvodine, TV Rubin, Televizija VK, Radio Kikinda, Književni portal „Marginalac“, Biljana Gajić, Mirjana Marinković i "Poetsko ćoše", Konkursi regiona, Radovan Vlahović, Banatski kulturni centar, Brane Marijanović, Milan Prunić-Duma i tamburaški orkestar "Banatski štim", Agecija Gravia, Sanja Petrović, Dragana Džajević, Jagoda Nikačević, Dragana Ris, Nebojša Čehranov, Vladimir Dulanović, Biljana Rakočević , Milovan Penkov- Penkaso, Marija Ostojić, Branislav Čubrilo-Rus, Živojin Rešćanski, Mirjana Boškov Limbahter, Roni Beraha, Lara Dorin, Borko Veljović, Vida Nenadić...
Lipanjsko glabanje do kostiju
Zaljuljalo se vreme
Još je stari dobri Napoleon, drapajući se ispod mundira, rekao da postoje dve vrste ljudi u revoluciji: oni koji je dižu i oni koji od nje imaju koristi. Svaka Revolucija (svinja koja se ustremljuje na svoj okot, što reče D.K.) svoju decu doglođe do kostiju, iz njih isisa čak i srž bunta. Varljiva ’68 (nazovimo i nju revolucionarnom, mada je taj pečat imenovanja neubedljiv poput onog od krompira) samo je potvrdila zakonitosti tog perverznog blagovanja, nakon koga Revolucija zaseda u kancelarijsku fotelju, pušta raskalašne vetrove i preklapa zakone koji će je učiniti nedodirljivom. Dok maše barjakom krvave košulje ili ruši sekirom drvo puno (več sagnjilih) ideja protiv kojih se ustalo, Revolucija prezire svaku logiku, postaje neka vrsta Svetog Transa, kako to opisuje B. Pekić: Revolucionarno ludilo je najviši oblik reda za koji zna istorija. Razumni, oni koji se mire, oni s metrom u srcu, s kantarom u rukama, nemaju tu mesta. Sad preostaje mučan čin, jer Revolucija treba zadržavajući nepamet, iz koje je nikla, najpre uškopiti slobodu koju je proklamovala.
Potoci krvi, pljuvanje i kič
Pre nekoliko nedelja na mnogobrojnim internet portalima pojavila se vest da su kineske vlasti sprečile bioskopsko prikazivanje najnovijeg Tarantinovog filma “Django unchained”. Smerni komunistički cenzori na taj su se korak, navodno, odlučili iz tehničkih razloga. Može biti da je i to bio povod, ali se posmatraču lišenom dobre namere (u našoj državi takvih nas ima nekoliko miliona) odmah može učiniti da se radilo o nečem drugom. Represivni režimi, makar oni bili i blago liberalni , poput kineskog, vrlo lako prepoznaju opasnost koju u sebi nose umetnička dela u čijoj je srži pobuna protiv nametnutog i nasilnog poretka stvari. Razlog za ovo krajnje je jednostavan - svakom sužnju diljem planete Zemlje (tu nas je, brat bratu, makar šest milijardi) kao oslobađajući melem na ljutu ranu uvek dođu ostvarenja poput najnovijeg Tarantinovog filma.
Cinema Paradiso
-Halo, sine, malopre su mi javili da je umro čika Paja. Čuješ li me? Halo!
Čujem:
-Božooooo!
Odjekivalo je horski našim dvorištem. Mama, baba, deda. Svi su ga dozivali.
-Božoooo! Ponovo je otišao kod Popovih. Pa kad je pre zbrisao!
Boža je bio moj otac koji je svaku priliku koristio da malo odskita do njih, do Popovih. A ko su bili oni? Ko su bili „Popovi“?
To je bila, kao što im samo ime kaže, popovska porodica. Stari pop i njegova popadija su odavno bili pokojni. O njima ne znam mnogo. Kažu da je stari pop bio veoma prek čovek i da je stalno vikao na svoju ženu. Za popadiju kažu da je bila izuzetno dobra žena, sušta suprotnost namćorastom popu.