Prećizilo
Zagrljaj od kojeg zastaje dah
Oktobra 2009. godine neki ljudi koji se smatraju vodećim političarima Srbije, naprasno su se setili da je njihova zemlja u Drugom svetskom ratu bila na istoj strani sa onima koji su uspeli da na leđa obore najveće zlo dvadesetog stoleća. Neka su se vala setili, bolje ikad nego nikad, začuđujuće je kako su i stigli od neprekidne jurnjave za moštima na pravdi boga ubijenog Đenerala. U tom prisećanju malo im je potpomognuto, ali dobro, da ne cepidlačimo previše.
Pasje vreme
Ne znam da li ste primetili navalu nakaradnog novogovora, koja u poslednje vreme postaje gotovo nepodnošljiva. Izađe neki Pi Ar(ili Pi Arkinja) pred televizijske kamere, i počne da govori tako da imamo utisak da mu/joj je jedina namera da pobije sve gramatičke norme sopstvenog jezika. Dekomponovanje predikata se podrazumeva – u okviru usluga naše vazduhoplovne kompanije, vršimo i prevoz najrazličitije robe. Poštapalice su toliko brojne da se od njih ponekad gubi smisao rečenice.
Talas nenasilja i njegove posledice
Vratimo li se u sredinu XIX stoleća, tačnije u 1855. godinu, naići ćemo na jedan zanimljiv podatak, koji može da posluži kao odličan uvod u temu ovog teksta. Te godine pojavila se prva zbirka pesama tada anonimnog američkog književnika Volta Vitmena, neobičnog i originalnog naziva „Leaves of grass” ( ili „Vlati trave”, kako je uobičajen prevod kod nas). Sem činjenice da su na naš jezik neke od pesama prevedene zahvaljujući trudu velikog Tina Ujevića, zanimljiv je i način na koji je ova zbirka pesama dočekana.
Laka ti zemlja, Bris
Desetak životinja koje se kreću isključivo unutar čopora izvodilo je svoj performans. Biološki posmatrano, radilo se o mladunčadima, ljudskim bićima koja se još uvek nisu mogla nazvati odraslim. Nalazili su se u autobusu, verovatno su se vraćali sa neke utakmice. Njihovu pažnju privukla je, naravno, najlepša osoba koja je u autobusu sedela. Devojka u dvadesetim godinama, predivne crne kose i razoružavajućeg osmeha.
Priča o Biljani i Mirku
Rođeni su iste godine. Ona nešto malo pre njega. Na parčetu zemlje koje u sebi sadrži najviše nesreće po kvadratnom metru. Ili kilometru, svejedno. Ona nešto istočnije, u Tuzli, on malo zapadnije, u brdima iznad reke Sane, tačno negde na pola puta između Ključa i Sanskog Mosta. Bila je 1930. godina, a država u kojoj su prvi put ugledali svetlost dana zvala se Kraljevina Jugoslavija. Nisu se nikada u životu sreli, niti su imali bilo šta zajedničko sem podatka da su rođeni iste godine u istoj regiji jedne kraljevine.