Početna stranica arrow Rukopisi ne gore arrow 15 skladosročbi i 1 sms (redom nastajanja) II

15 skladosročbi i 1 sms (redom nastajanja) II

Vrednovanje: ONONONONON / 36
Loše Najbolje 
Autor Ivica Kiš
30. 01. 2018.


IK



Pjesma Koje Nema


Mila moja koje nema

u tom gradu koji nije

pod suncem što sjaj svoj lije

sa nebesa koja nisu

Dao bih Ti ljubav svoju,

ljubav moju koja nije

u noćima koje nisu

i danima kojih nema

u životu koji nije

u životu kojeg nema

na poljima koja nisu

i pod nebom kojeg nema.

I sve što još sada mogu

da zahvalim za sve Bogu

jednom Bogu kojeg nema

sa riječima kojih nema.

Za sva dobra koja nisu

i za dobra kojih nema!

I za ljubav koja nije.

I za ljubav koje nema.

Jednom pjesmom koja nije,

ovom pjesmom koje nema.


(skladosročba iz 1971. godine)











Samoća

Jednom, kad bio sam tužan, a Ti nisi bila tu,

začuh korake za sobom. Okrenuh se i ugledah Nju.

Htio sam pobjeći od Nje, al prikovan zastah taj tren

jer Tvoje je imala oči, ko Tvoj stas bio je Njen.

I začuh je kako mi reče: "Kraj mene ostat ćeš tu!

Ja bit ću otsad uz tebe kad nećeš biti uz nju!"

I priđe mi. Blizu. Još bliže! U zagrljaj padoh Njen!

I cjelov Njezin me spali! Sruših se, umoran i snen.

Tu noć sam proveo kraj Nje i otada noći sve

Kada Ti nisi kraj mene spavam u krilu Nje!

I ljubi me usnama Tvojim! I osmjeh mi poklanja Tvoj!

I kada njisam kraj Tebe pripadam jedino Njoj!

Zapitah je za ime. Dal smijem da ga znam?

Reče mi: "Ja sam Samoća i s tobom sam uvijek kad si sam."

(skladosročba iz 1971. godine)














Ti Si Taj Brod

Ti su taj brod kojim upravljaš

i jedini član si posade.

Biraj mora olujna

i čuvaj se. Čuvaj se dosade.

Podigni sidro s pličine!

Nek valima speru se bokovi!

Ne daj da trave s morskog dna

obrastu Te kao okovi.

Svaki brod jednom potone.

U luci ili na pučini

i taj njegov zadnji put do dna

ko sav se život učini.

Pa biraj. Mora olujna!

Ti! Jedini član si posade!

Oluje tek tijelo umore,

a srcu nikad ne dosade.

(skladosročba iz 1975. godine)


Puštam Te u Vatru

Puštam Te u vatru jer imam povjerenja.

Vjere preko mjere, kad mi kažeš doviđenja.

I povratkom Tvojim sva ta Tvoja doviđenja

i rastanci naši,

Činit će se kao da su bili snoviđenja.

Vjerujem u Tebe i to me već plaši.

Vjerujem u Tebe kao i u sebe

i ta moja vjera i dalje me tjera.

(skladosročba iz 1978. godine)

sonet

Ja željeti moram da ništa ne želim.

Da u tome s Tobom Tvoje želje dijelim.

Drugačije od tog misliti ne mogu.

I ostati moram. Tako da Te slijedim.

Sam u svojoj vatri za Te da se sledim.

Da ustrajem u tom dok ne spadnem s nogu.

I kad zadnjom snagom ispunim Ti želje

i prerežem zadnje vene na svom vratu

dal će tada, ljubav ta što razum melje,

procvast punim sjajem ko što ruže cvatu?

(skladosročba iz 1978. godine)

RISTA! KUŽIŠ IGRU?

Rista! Kužiš igru? Pod nebom niš novo!

Još su naši starci skužili sve ovo!

Naši stari hahari, danas su plesnjifci,

Zgubili su zdravlje. Izdali ih žifci!

Kajlu su im zabili isti primitifci,

Ali rista, nismo ni mi baš takvi naifci.

Danas neki frajer oko tebe puzi,

Misliš da je frend, a sleđa te guzi.

Demagoški špila! Vrit ti se zavlači

I kužiš da sve to nekog vraga znači!

Krelac je još juče kenjal z neke grane,

A danas se ceri sa naslovne strane

I prodaje pamet, sve po deset deka,

Celofan izvana, znutra puno dreka!

Još sam ga i trpil dok je bluval prazno

Al danas pod mudrost lifra smeće razno

I to s takvom facom kak da moraš kupit,

A ak ga ne šljiviš štel bi te i lupit!

Ne znam ni sam rista, zakaj ti to spikam.

Bolje da se doma z mojom malom pikam.

Uostalom, rista, nisi ni ti piglu

Da kupiš u svilu zamotanu ciglu,

A morti ni ja baš nisam neki pravi

I to kaj sam rekel, bolje zaboravi.

(skladosročba iz 1981. godine)











sms

Iznad svega što se može, dosegnuti tek mislima,

postoji li išta više, dal' tamo još ičeg ima?

S druge strane, od početka, sve od samog ishodišta,

dal' je ičeg bilo prije, ili nije bilo ništa?

(1998.)

U Perspektivi

Ako praviš analizu,

sve izgleda veće blizu.

Znamo, redovno je stanje,

sve dalje se čini manje.

Sve nevolje iz daljine

sasvim Ti se male čine,

A kad razmak posve splasne

izgledaju gorostasne!

Samo nam se, u daljini,

naša sreća veća čini,

A kad sasvim blizu dođe

tren je tu i odmah prođe!

Tad ostane, samo sreća

ako se još sreće sjeća

i u sjećanju još živi

sreća u perspektivi.

(skladosročba iz 1999. godine)

< Prethodna Sledeća >

Prijava





Nemate nalog? Napravite nalog

Sindikacija

Sindikacija
RSS 0.91
RSS 1.0
RSS 2.0
Posetioci: 3015024
ETNA