Being Veljo Ilich
Svima je razumljiva ljudska potreba da se iz vazda frustrirajuće perspektive malog i beznačajnog atoma unutar beskrajnog nacionalnog bića ponekad gvirne u svet u kome je sve nemerljivo veliko. Želja da se pogledom dobaci do nedostupnih polja na kojima obitavaju samo odabrani. Gorostasi, velikani, ljudi koji svojom pojavom obeleže razdoblje u kome su kreativno najaktivniji uvek su bili predmetom pažnje pučine i tako treba i da ostane. Neutaživa želja da se na trenutak pomerim iz ustajale bare u kojoj već godinama ( šta godinama- pola svog života) obitavam dovela me je tako na internet prezentaciju jednog od najvažnijih srpskih političara. Teško je naći reči pogodne za opis moje tuge kada sam video da na sajtu velimirilic.co.yu piše, na engleskom, "under construction". Moram priznati da sam veljoberstvom fasciniran poodavno, pa se prva virtualna vizita dogodila još potkraj 2002. godine. Ono što zatekoh onda, videh i sada. Lepo piše- 29. 09. 2002. godine, u Novoj Srbiji . I još je under construction. Izgleda su i internet puteve zaposeli oni isti putari kojima je Veljo zamerao da rade malo više od pukog kraduckanja, pa sudbina sajta ozbiljno preti da doživi sudbinu Skadra u prvih nekoliko godina gradnje.
Sad mi žao što sam silnu energiju i vreme potrošio na završavanje kojekakvih škola i tečajeva- mogao sam bez jogi letenja i pravljenja vernih replika strugova, cenim . Trebalo je da se lepo odmah posvetim veštini izrade web prezentacija. Da sam tome samo za nijansu vičniji, dobrovoljno bih se prijavio da besplatno pokrenem i održavam Veljin sajt, a tu obavezu bih preneo i na sve svoje buduće potomke, u narednih makar 150 godina. Činjenica da bi me istorija upamtila kao čoveka koji je sve Veljine poduhvate ( a bilo ih je onoliko) blagoizvoleo na uvid ponuditi vaskolikom srpstvu, bila bi sasvim dovoljna kompenzacija- ni žutu paru ne bih iskao za to. Da neki moj potomak ne bi uprskao princip dobrovoljne doživotne posvećenosti, načinio bih video-prisegu sa obaveznim bacanjem kletve do sedmog kolena( u produkciji Radeta/ Pop Lazić) . Go do pojasa ( ne smete ni zamisliti lepotu tog prizora) u dvorišnom bazenu iskopanom ad hoc, za velikih letnjih vrućina , sa desnom rukom na kanuu uz ganut izraz lica, izgovorio bih tekst (za)kletve u kojem bi se obavezno morao naći glagol "sadžgati". Gotov materijal bih dao u postprodukciju ( sredićemo to u montaži, što bi rekao R. Belaćević) pa tek onda sve to okačio na sajt da se tamo nalazi dok je imena srpskoga. Samo oni koji bi punim imenom i prezimenom potpisali (za)kletvu imali bi pravo da postanu članovi Veljo fan-club-a i učestvovali bi u nagradnim igrama koje bi na kraju svakog meseca donosile vredne nagrade- vernu repliku trenerke, besplatnu frizuru u špic a la Veljo, Veljin magistarski rad na čuvanje ili mesec dana neplaćenog rada na Veljinoj kardiovaskularnoj klinici-odsek mešalica.
Materijala za sajt ne bi falilo. U video-sekciju moglo bi se ubaciti nekoliko snimaka koje su seljaci napravili amaterskim kamerama na planinama u okolini Čačka u proleće 1999. godine, kad su išli u potragu za pečurkama, a Veljo bežao od vojne kamarile koja je, predvođena tadašnjim predsednikom SRJ, onako slavno usta razvalila NATO paktu. Izrežirani u stilu "Veštica iz Blera" ( noć, snop baterijske lampe osvetljava lice prestrašenog seljaka sa naramkom pečuraka dok gleda neku tamnu senku kako pred njim promiče kroz mukli mrak) ovi video-ulomci svedočili bi o slavnom vremenu kada je Veljo pokazivao respekta vrednu ličnu hrabrost koja se misteriozno zagubila čim je došao na vlast( ljudi se kvare, šta ćete).
O čojstvu najpoznatijeg Čačačnina mogao bi da posvedoči snimak koji su svi mogli da vide 4 godine posle, u leto 2003. Na njemu se jasno vidi kako se razulareni brat Gorana Ješića, uspešnog inđijskog gradonačelnika , imenom Vladimir, iz sve snage zaleće ka mirnoj i ničim izazvanoj nozi Veljinoj. Manirom Marka Miljanova, demonstrirajući školski egzemplar čojstva, Veljo na sebe preuzima tešku ulogu mučenika. Krvožedni Ješić, verovatno neki samozvani novinar, po svemu sudeći imao je nameru da za obrušavanje na Veljinu cipelu upotrebi jednu od dve najtvrđe kosti u ljudskom organizmu- pošto je bilo previše riskantno na mirnog i nepomičnog Velju krenuti čeonom, Ješić se , izgleda u poslednji čas, opredelio za frontalni napad izveden grudnom kosti. Na sreću, izgleda da do direktnog kontakta ipak nije došlo, pa nije bilo težih fizičkih posledica ove neobjašnjive Ješićeve nepromišljenosti.
Ni najnovija Veljina majstorija ne bi smela biti zanemarena niti sklonjena sa sajta. Trebalo bi, pre svega, proveriti da li u Srbiji postoji provajder koji je u stanju da obezbdi dovoljno hosting prostora za deo sajta koji bi se zvao "Veliki Veljini skupštinski podvizi". Odmah zatim, na počasno mesto u tom odeljku "pripeti" snimak u kojem se jasno vidi koliko je Veljo razigniran neefikasnošću i sporošću državne administracije, kao i njenom očiglednom nesposobnošću da se odredi prema tome koji ministar bi trebalo šta da radi i kakve pozive da šalje . Ovaj krajnje legalističi čin ukazivanja sadašnjim članovima Vlade na to gde im je 'lebac mnogi su iskoristili za napad na tobož Veljin otvoreni govor mržnje. Veljo i govor mržnje? Veljo i mizoginija? Veljo i primitivizam? Postoje li, na celoj našoj plavičastoj planetici, još neki pojmovi koje je teže u međusobnu vezu dovesti?
Za one koji su i dalje skloni da veruju da je Veljo želeo da na nacionalnoj osnovi uvredi svog velikog prijatelja g. Rasima Ljajića ( kako se ovo "gospodin" ispred imena lako lepi za tog čoveka, lakše nego za bilo kog našeg političara) u rubriku "statistike" ubaciti nekoliko istraživanja javnog mnenja. Dobro, Mark Tven je govorio da postoje tri vrste laži – laž, prokleta laž i statistika, ali ima istraživanja kojima se može bez ikakve ograde verovati. Prema jednom, objavljenom u novosadskom "Dnevniku" ( držati ga na naslovnoj strani sajta makar mesec dana) oko 40 odsto ispitanika misli da ono što je Veljo izgovorio povodom poziva u Orašac , onoga koji taj poziv deli i sramote , nije govor mržnje. Jasno je da bi se našlo zluradih posetilaca sajta koji bi podsetili da oni koji su se smejali Šešeljevim rečenicama o klanju zarđalom kašikom ( a takvih ima i među učesnicima ove ankete) nisu kompetentni da procenjuju šta je to govor mržnje. Kako god- dugo pamćenje je svakako problem onih koji se sećaju, a i nesumnjivo je skretanje sa teme- najvažnije je da Veljo i dalje ima lepu podršku za ono što priča i to bi na sajtu moralo da bude naglašeno.
MP3 sekcija bila bi bogata kao nekada siromašni norveški domaćin na čijem imanju je pronađena nafta. Možete da zahvatite odakle god hoćete i da galantno sav taj sadržaj ponudite čitaocima sajta. Tek toliko da bi se poštovale zakonske norme ( jerbo je i Veljo veliki pobornik legalizma) pre downloada bilo koje Veljine verbalne bravure trebalo bi se složiti sa opštim uslovima. Među tim uslovima moralo bi da stoji da sadržaj nije pogodan za mlađe od 35 godina koji se nikada nisu vozili sa nekim kočijašem ili kamiondžijom i da se ono što "skinete" ne sme puštati u prisustvu srčanih bolesnika i ostalih ljudi narušenog zdravlja, zbog nepredvidivih posledica. Da bi audio-odeljak bio pregledniji, sadržaj klasifikovati po ključnim rečima- dve bi bile iz anatomije, jedna bi imala veze sa konzumiranjem proizvoda duvanske industrije a i majka ne bi ostala nepomenuta. Zbog već pomenutih zakonskih restrikcija, ovde bi trebalo izostaviti svaku ilustraciju koja ima veze sa sadržajem.
Da sajt ne bi previše ličio na milione sličnih koje možete pronaći na stotinama svetskih jezika, trebalo bi uvesti neke inovacije. Pre svih, nagoveštaj potpuno novog operativnog sistema, koji bi bio sličan ovom redmondskom, ali uz neke preinake. Poznato je da je Bill Gates stekao neverovatno bogatstvo ponudivši nam sasvim novu avanturu u radu sa kompjuterima, baziranu na prozorima i na neograničenom broju njihovih otvaranja. Veljov informatički tim ( za čijeg CEO-a se dobrovoljno prijavljujem) trebalo bi da razmišlja o tome da kreira zaseban operativni sistem koji bi se bazirao na razbijanju prozora. Mogao bi da se zove, simbolike radi, Broken Windows 2008. Umesto onog dosadnog "welcome" koje nas već godinama vreba preko Microsoftovih uradaka, prilikom njegovog podizanja trebalo bi da gledamo Veljinu rečenicu "Demokratija je kada se razbije prozor". Dobili bismo pozdravna poruku i objašnjenje principa rada. Umesto "enter", obavezno ubaciti "sadžgaj". Trebalo bi samo nekako Bila Gejtsa ubediti da proda pravo na korišćenje zakonski zaštićenog imena. Možda bi jedan telefonski razgovor, sličan onome koji je sa Veljom vodila ekipa Studija B kada je bio bolestan i ležao kod kuće, bio sasvim dovoljan.
Ako bi neko pred Gejtsa mogao da iznese ponudu koja se ne može odbiti, onda je to Veljo.
Pravi narodski čovek.