Početna stranica arrow Rukopisi ne gore arrow Dobri i loši znakovi

Dobri i loši znakovi

Vrednovanje: ONONONONON / 2
Loše Najbolje 
Autor Vedrana Trlek
15. 03. 2009.

DimnjačarKepeca susresti ujutro, smatra se, dobar je znak. Tako bar kaže Arijana. Dobro je još susresti dimnjačara. Samo se moraš odmah primiti za gumb. Dobar je znak i djetelina sa četiri lista.

Loše je susresti opaticu. Kad ih vidim ujutro kako grabe s Kaptola ja smjesta zbrišem u birtiju i zviznem jedan protuotrov.

Što bi bilo da čovjek sretne patuljastu opaticu? Opatica-patuljčica s košarom djeteline i dimnjačarem pod rukom. Bi li to bio dobar ili loš znak?

Pitat ću Arijanu prvom prilikom. Pitat ću je, a ona će zafrknuti nosićem i malo potuljeno propiskutati: "Ti mene ne razuuumiješ. Ti se meni ruuugaš."

Kakva je to zvjerčica, mala Arijanica.

Neko veče sam ležao polugol na hasuri, a ona je po meni stavljala kamenje. Kristaloterapija, to mi je trebalo više nego išta. I morao sam se ozbiljno držati, ni da trznem. Da sam progovorio, ma da sam samo mislio, sve bih bio pokvario. Srećom, mišljenja se čovjek lako odrekne u danoj situaciji.

Arijana se razumije i u horoskope. Obične, kineske, lunarne, astečke, sve ih ona ima u malom prstu. Pa kad te upita kad si rođen, nema vrdanja. Ako ne znaš u minutu, nego onako, nešto ofrlje ispališ, sažalno će te pogledati.

- Pa kako ne znaš?

- A, eto. Ne sjećam se. Davno bilo.

Zafrknut će tad nosićem i važno ti istumačiti: - Ne može to tako, što god bih ti rekla, bilo bi netočno. Petnaest minuta mijenja ti život.

Čovjek se onda zbuni, teško mu padne ta njena žalost pa se sjeti kako mu je mama jednom davno rekla da je na Petrovoj crkvi baš bila odbila ponoć. I bude sve u redu. Arijanica se opet razveseli, digne prstić i slavodobitno kaže:- To sam i mislila. U trećoj je kući. Ti si pravi pisac.

Jesam, draga, pisac sam. Imam tu nekih iskaznica, pola police ukoričenih dokaza, ali dok nisam čuo za treću kuću, priznat ću ti, stalno sam nešto sumnjao.

Mi smo vegetarijanci. Arijana je vegan, a ja jedem što skuha i kuham što mi kaže. Između toga žderem životinjske leševe, uzrokujem beskrajne patnje, uništavam si karmu i imam auru boje proljeva.

Danas za večeru kuham ono što mi je rekla. Važno je da sve napravim po propisu jer nam dolazi njen novi guru, a ona će se kasno vratiti s tečaja čuda. Ako on dođe prije neka mu pravim društvo. Malo me strah tog zadatka.

Guru je značajan po tome što ju je preporodio. Ne u prenesenom smislu, nego doslovno, proveo ju kroz cijeli traumatični doživljaj i Arijana je sad ponovo rođena, mlada i lijepa duša. I ja sam se gotovo dao nagovoriti na taj ritual, ali sam se onda uplašio za svoju budućnost. Ako sam ovim, običnim rođenjem stekao treću kuću i poziciju pisca, neću li preporađanjem pokvariti taj sklad, poremetiti kvadrante i umjesto pisca postati, recimo, kovinotokar sklon piću i bez stalnog zaposlenja? Možda bi to bilo unosnije, ali nisam htio riskirati.

Dok miješam mrkvicu i alge čuje se zvono. Neki neobičan lik je na vratima. Čini mi se poznat, ali ga ne mogu nigdje smjestiti. Mora da je to guru. Pruža ruku i izgovara nešto što počinje sa Svami. Ostatak je neuhvatljiv za moje dlakava zapadnjačka ušesa.

Gledam ga još trenutak prije nego ga pustim da uđe.

- Ti li si? - konačno mi sine.

- Molim?

- Cimeru. Gade, ne sjećaš se.

- Ne razumijem. Mi se znamo?

- O, jebote. Sava. Filozofski. Prije sto godina. I više.

Gleda me. Čini se da bi najradije zbrisao odavde, od aveti prošlosti koje ga nikada neće ostaviti na miru.

- Ostario si - kaže konačno.

- Jesam. Ne bi ni tebi škodilo.

Uvodim ga u kuhinju gdje su se mrkvice već pricvrljile na čudesno istočnjačko suđe i vadim rakiju iz tajnog pregratka. On pravi odlučan pokret rukom, a onda ipak sjeda. Znam ja svog cimu.

Arijana otvara kuhinjska vrata i gleda nas s nevjericom.

Draga, jednog ćeš dana shvatiti i ovu dimenziju.

< Prethodna Sledeća >

Prijava





Nemate nalog? Napravite nalog

Sindikacija

Sindikacija
RSS 0.91
RSS 1.0
RSS 2.0
Posetioci: 2632956
ETNA