Voda

Vrednovanje: ONONONONON / 2
Loše Najbolje 
Autor Vedrana Trlek
16. 03. 2009.

prema Carverovim motivima

RekaIma puteva kojima ne treba ići. Ima razgovora koje ne treba počinjati i pitanja koja ne treba postavljati. Pa opet idemo i počinjemo i postavljamo. Ponekad zbog onog malog adrenalinskog šoka, onih srsi koje nas prođu kad shvatimo da smo zaustili nešto što ćemo uskoro poželjeti povući. Ponekad iz gluposti, a ponekad se jednostavno umorimo i prestanemo stražariti nad vlastitim mislima.

Ana sad sjedi sama u kuhinji i domišlja što da učini s razgovorom od malo prije. Stol je pun mrvica, kava je već hladna i trebalo bi se nekako pokrenuti.

Došao je kući sinoć kasno, pobacao odjeću sa sebe i zavukao se u krevet. Ona mu se zahvalna privila na prsa pa su tako ležali neko vrijeme.

Jutros su zajedno doručkovali i ona je razmišljala kako je jednostavno stvari preokrenuti i vratiti na početak. Dovoljno je samo malo razumijevanja, povjerenja, ostavljenog prostora, dovoljno je da on ode s dečkima na pecanje pa da joj se vrati onaj stari, veliki, dobrodušni mrgud.

Pogriješila je kad je uzela novine.

Mogla je odložiti neumitno, mogla je kupiti još malo tog slatkog vremena za kojim će poslije čeznuti.

"Evo ti te tvoje rijeke u crnoj kronici", rekla je neoprezno. Već je odabrala put mada joj se činilo da se još mogu zaustaviti.

"Da? Što? Nemam pojma" - zagazio je i on.

Sad više nije bilo vremena ni mogućnosti. Čitala je brzo, preskačući čitave pasuse. Neke su riječi ostajale stajati u suncem zapljusnutoj kuhinji.

"Pronađeno... neidentificirano... neslužbeno doznajemo... u vodi... kraće vrijeme... mlađoj ženskoj osobi... nasilno... nepoznat... u interesu istrage..."

"Svašta. Grozno. Nismo imali pojma. Pa to je blizu mjesta gdje smo bili, iza okuke, užas." - kaže i povlači zadnji dim. Poseže za cigaretama da ih smjesti na sigurno, u džep stare trenirke i ti pokreti jasno signaliziraju "Pusti me, daj da se izvučem, samo ovaj put, obećavam, sve, sve što hoćeš, samo ušuti još taj jedan, jedini put. Ne idi tuda. Zaboga!"

Ali za Anu je kasno. Više se ne može zaustaviti, brzo čita odlomke i pita ga i ide sve dalje i dalje.

"Našli su je jučer. Pretražuju teren, zatvorili su cijelo područje."

"Ne znam, mi nismo imali pojma", kaže i već je na vratima

"Morali ste vidjeti, ako pretražuju teren morali ste nešto vidjeti, morali su i vas ispitati ako ste bili tamo. Ako ste uopće bili", kaže Ana njegovim leđima i početku pognutosti koju tek odnedavna zapaža.

"Ma pretražuju oni... moj kurac", dobaci joj preko ramena i već je vani i ona zna da ga sad neko vrijeme neće vidjeti, možda do popodne ili čak dulje i na njoj je da odluči što će dalje biti s tim razgovorom.

< Prethodna Sledeća >

Prijava





Nemate nalog? Napravite nalog

Sindikacija

Sindikacija
RSS 0.91
RSS 1.0
RSS 2.0
Posetioci: 2632950
ETNA