Početna stranica arrow Rukopisi ne gore arrow Spustilo se nebo u grad

Spustilo se nebo u grad

Vrednovanje: ONONONONON / 11
Loše Najbolje 
Autor Danka Debeljak
01. 12. 2009.

Eksplozija emocija„Samo u emociji nema ničeg modernog, nema tu mode. Tu nikad ništa nije novo, nikad ništa nije zastarelo. Tu je sve kako jeste. Zato je sve drugo golo govno. Prvo je nastala emocija, pa onda reč, tako je, otprilike, rekao Selin, a taj je zbog toga i nadrljao. Samo u emociji je sve kako jeste, svi životni sokovi, sve ljudsko i ništa moderno.“

I priča počinje baš tu. I odatle kreću da nestaju niti. Da se gube. Ali to nije loš  osećaj, jer to su one niti koje je moguće povezati ponovo. Sve je tog časa nestalo, naručito reči. Ali nije ni to loše. Dobro je. Nema problema, a ustvari ih ima. Ali rešićemo ih u hodu, jer se to tako radi, bar tako kažeValjarević. Kao: biće im lakše. I meni i problemima. Sada ćutimo, i oni i ja. Pa ko može duže. Tišina je njihov domaćin. Problemi najlakše parazitiraju u njoj, pa vi sad ćutite.

-Hoćeš dakažeš da je vreme jedna velika protivrečnost?
-Veruj mi na reč. Nema tu ničega. Muka mi je.
-Ne možeš da dišeš?
-Ne.
-Grče tise mišići?
-Da.
-Drhte tiruke?
-Da.
-Nebo ti se spustilo na grudi?
-Da.
-Uhvatio te je beli mrak?
-Da.
-Ti si u„block out-u“.
-Gde sam?
-U poslednjem trenutku pred gubitak svesti.

Otišao sam u kuhinju. Počeo sam da jedem sve na šta sam nailazio. Sve. Bilo je tu nekih kolača, pogačica sa čvarcima, bajatog hleba, uštipaka, mesa preostalog od ručka. Ruke su mi drhtale.

Čvrsto sam uhvatio čašu sa puno vode u njoj. Prislonio je na svoje usne. Ali ništa nije teklo niz njih, ipak sam gutao. Paraliza svesti.

To je poslednje čega se sećam.

„Ima nečeg neshvatljivog u tom osećanju krivice. Kad se veoma dobro osećam, pomislim da sa mnom nešto nije u redu: kad tako misliš, to te i snađe. Nije to neka moja jasno uobličena teorija, pre je to osećanje usađeno duboko u meni. Skoro da kažem: usađeno u mojoj duši, skoro da sam hteo da stavim ruku na grudi, ali najmanje pola duše isečeno mi je odatle. Osećam se kastriranim. Duhovno kastriranim. Kad bih ranije rekao: moja duša, položio bih uvek ruku na tu stranu. Sada je tu prazno.“

Smrt ne može da te diskredituje.

< Prethodna Sledeća >

Prijava





Nemate nalog? Napravite nalog

Sindikacija

Sindikacija
RSS 0.91
RSS 1.0
RSS 2.0
Posetioci: 201559
ETNA Panline