Sposobnost iluzionističkog pristupa

Pahulja

Izranja iz kože, tvoj lik, spomenik dodiru

Između freske i tetovaže, mala ikona bez svijesti.

Osmatra horizont plavetnih rubova. Zima pokriva oči,

Lunjo, Maza na tv-u koji se gasi.

Tama mjauče, daleko od tebe odzvanja zagrljaj, vagon zvijezda istresa Bog.

Bijela njemoća, tamni prozori izigravaju gardu, ja drobim ljubav u napitak za veče.

Za prolaz vremena.

Neka proteče, neka pomete, neka se kreće. Panta rei, čovječe.

Ljubav, pahulja, praporac dodira.

Ogledalce…

Potez četkice je odavao krajnje bodljikavu orbitu. Nježnost u maskirnom odijelu.

Ruž marke Kalašnjikov otklanja baš svaki rizik istine.

I Narcis te dodiruje

Kurcem s druge strane ogledala. Uživaš. Tako divno uokvirena.

Anarhija ljubavi

Možeš ti rasipati poglede bez ikakvog reda.

Vrištati kad bi trebala uzdisati.

Možeš ti tugom krpiti radost. Radost umakati u monotoniju. Sve to kandirati konfuzijom.

Ljubav je red koji ne možemo shvatiti. Uzročno-posljedična anarhija.

Sposobnost iluzionističkog pristupa

Vješto je skrila upornu kap gnoja

Tonom šminke neodređene cijene.

U make-up dvorcu lako je preslušavati

deficit duše

kao koračnicu.

Ja sam najbolja na svijetu.

Ti si ekspert

Bio sam ti otirač za lanjski snijeg.

Ljubav je riječ sa previše definicija.

Ti si znalac i nikad dovršiti rječnik nećeš.

Ljubav na svakodnevnom svjetlu

Kako mrviš ovu večer?

Padaju li dragulji sa neba u tvoje krilo? Na svečanu haljinu?

Ili kiseliš noge u lavoru? Nakon teškog dana?

Štikle, sve i da hoće, ne mogu nikako ostati u okviru moje fantazije.

Pitam se

Hoćeš li biti ona ista pahulja kad me vjetar dobaulja do tvojih granica?

Hoćeš li kritički sagledati kroniku traženja, ispipati oltar čekanja, zaglaviti se u arkivu molitvi?

Hoćeš li se nasmiješiti kristalnosniježno, obrisati moje dileme u zamahu ruke?

Hoćeš li ćutati kao u drugorazrednom filmu? Pričati neprestano? Hoćeš li biti kao bug u mom operativnom sistemu?

Hoćeš li me podsjetiti na ljubav šašavu od nedostatka vremena?

Hoćeš li se okrenuti za svojim greškama ili čekati da ja napravim nove?

Bićeš potpuno nestvarna u razmjeni pogleda. Ja i ti, taoci.

Ti dolaziš

Nenametljiv korak, tih, karakterno sličan svitanju na rijeci

Odmjeren smiješak, ni prejak, daleko od preslabog

Ne žuriš, ne pokazuješ radost

Tek blistava pretpostavka, negdje duboko, u izazjeničnom bunaru,

Nadmoćno ćutiš, diktiraš ritam, neznatno meka

Između ždralova i labudova

Pritjerana u tjesnac nesuvislih pitanja

Tvoje ime postaje daljina.