Klikni klinki
Knjige, ne pomažu. Svuda
oko mene su. Čak i onda kada ih uredno sklonim i pokušam da
zaboravim na sat i po vremena osrednjeg filma. Znam da su se mnogi
danas otarasili knjiga. ''Moraš da učiš i niko ne može da te
razume, sem onoga koji je u istim govnima'', rekao mi je svako ko je
prošao kroz agoniju pravosudnog. Ne pomaže ni to što se misli
vraćaju na poslenje srednjoškolske dane, pitaju se gde je bila
glava kad se upisivalo jebeno pravo. Mama donosi iseckano voće, kaže
''pa nije baš tako teško, ne izmišljaj'', ne izmišljam ja ništa,
ljudi su sve već izmislili. Izmišljotine, ne pomažu.
Klikni na svako ''nećete verovati'', ''šokiraćete se kad vidite'' i ''rasplakaćete se kad pročitate'', neće ti pomoći. Ne želim da ne verujem, ni da se šokiram svaki dan, a pogotovo ne da plačem. Dosta sa fotografijama bolesne dece, objašnjenjima kako da pišaš pravilno umesto kako da pišeš pravilno, mizernim pohodima bogataša, kvaziljudima. Kvaziljudi uvek nude lažnjake. Uradi test ličnosti da ti kaže koliko si mentalno jak, iteligentan, bitan. Zar takvima zaista treba test?
Žene ne zaboravite da je uz pomoć jeftinog, ali svima dostupnog interneta neophodno da balavite nad fotografijama modnih revija, da žudite i maštate da sedite jednog dana u prvim redovima isfeminiziranog teatra, sa velikim tamnim naočarima ili nekom već prikladno skupom plastikom, a u slobodno vreme da se držite kao kočijaš iz sedamnaestog veka u svojim zakrpama. Samo tako možete da ostanete svoje, baš kao u pesmama izveštačenih pevaljki posvećenim samo ''jakim ženama''. Jaka žena, da, samo dok pesma traje. Dama, nikad.
Vodite ljubav, rat, neko
kerče, računa o zdravlju. Sve je poželjno dok je transparentno.
Uživajte u prirodi sa prirodnim telefonom kojim ćete nam pokazati
kako slatko ronite u slanom moru, u gorkom životu. Šetatajte psa u
rukama po centru grada, jer ćete ga tako sačuvati od ovozemaljskih
zala, ne i od sebe. Verite se na snimku, pa utopite prsten. Ličite
jedni na druge dok se smatrate originalnim. Smara me neki lik
pitanjem zašto jedem meso, zar mi nije žao životinja, gde mi je
svest. Kažem mu da će moja porodica biti više nego srećna da ga
zaposli kao nadničara ako obeća da je plata i tanjir kuvanog
krompira sve što traži. Uvređen što njegovu snagu stavljam na
test na taj način i nudim mu posao, smatra me nepristupačnom,
ograničenom. Drago mi je. Privatnost se ovih dana kotira visoko samo
na porno sajtovima. Svako želi da spakuje kofer i ode negde daleko,
ali ipak ne dalje od svog prdeža. Doktori su prevaziđeni, jer tako
piše na forumu. Hipohondri se množe, oni su najmanji problem.
Previše svega, izobilje izbora, a ne pomaže ti. Kad se puno
nabrlja, može da se smuči.
Dosta. Spusti loptu. Ispusti je. Šutni daleko. Neka ovce potrče za njom. Nemoj više ni da gledaš u tom pravcu. Isključi miša, baci ga mačketini. Izigrao si se, izigralo te je, sad se okreni nečemu što vredi. Porodici, prijateljima. Knjizi. Knjige, pomažu.