Marginalac RSSSindikacija Marginalca
http://www.marginalac.org
2024-03-19T06:47:35+02:00Marginalac
http://www.marginalac.org
http://www.marginalac.org/images/M_images/atom03.giftext/htmlhttp://www.marginalac.orgUdaljenoj zvezdi
http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1129&Itemid=98
Na kraju, sve se zgusne u nekoliko poslednjih minuta. Vreme se uskovitla, zbije, naizmenično ubrzava i usporava. Gledam u ljudsko telo koje bismo, objektivnim i nepristrasnim opažanjem, istoga časa okrakterisali kao izmučeno i bolešću deformisano, a vidim, međutim, nešto sasvim suprotno: neusahle snopove svetlosti koji iz nje, kao iz neke ogromne zvezde iz sve udaljenije galaksije, jednako obasjavaju sveprisutnu tminu, mada to naše oko sve teže uspeva uhvatiti. Nema tu govora o astralnim projekcijama niti sličnim metafizičkim smicalicama: njena je pojava, kao i njen preživljeni bol, stvar odveć konkretna, pa zbog toga i toliko ubistvena.
text/htmlhttp://www.marginalac.orgЦвету су украли, неје се одала
http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1128&Itemid=76
Не знаје човек које све мож да га задеси кроз живот. Неки си проживи, и ко да неје било, неки заплати. Ал, к'д те нешто потера, оно иде до крај. Цвета се је рано задевојчила, од муку! Перса, мајка ву, умре млада. И тој, од женске работе. Пре тој беше родила четири децу, две мушки, и две женски. К'д роди Цвету, одма по тој поболе, и нема мало време, заврши. Остави децу сирочићи. Деца к'д изгубе татка, не дај Боже, су пола сирочићи, а без мајку, комплет. Цвета пошто је била најмала, водила је ред од кућу. Борко, татко вој, неје теја да се жени. Она месеше, вареше, подсирујеше млеко, и такој је брго сазрела, натерала гу ситуација. Одала се је с'с шеснајес године.
А, како је тој било!? Беше накуде октомбар, јесењо време. Моји беоше обрали царевицу, тој јес, исекли гу сас све шушке, и докарали дома. И, с'д, да би се работа брго свршила, помагали смо једни на други. Д'н'с куде нас лупенка, јутре куде комшије. Било си је убаво време. Несмо млого имали, ал смо били срећнији него д'н'с.Поштували смо се, имали смо реч, и несмо били завидни. Овој с'д, немам реч!
text/htmlhttp://www.marginalac.orgŠestodelni majstorluk
http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1127&Itemid=67
(“The Ballad of Buster Scruggs”, Braća Koen,
2018)
Ima tome već skoro 9 godina, a pamtimo kao
da je bilo juče - braća Koen napravila su mali žanrovski zaokret u svojim bogatim karijerama i bioskopskoj publici ponudili autentični, punokrvni vestern. Radilo se, doduše, o rimejku klasika iz 1969. godine (sa Džonom Vejnom u
glavnoj ulozi), koji je zadržao isti naslov („True Grit”), ali je ponudio novo i uzbudljivo čitanje
poznate sage sa Divljeg zapada. Cipele Džona Vejna prevelike su za skoro sve savremene glumce, ali su braća
Koen pronašla jednoga (od svojih omiljenih) koji je u njih stao bez ikakvih
problema - maestralni Džef Bridžis. On je, zajedno sa tada tek devojčicom,
Hejli Stejnfild, i standardno ubedljivim Metom Dejmonom, realizovao sve
zamisli rediteljskog dvojca i filmsku umetnost obogatio novim klasikom,
svojevrsnim omažom vremenu klasičnog vesterna.
text/htmlhttp://www.marginalac.orgМогила
http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1126&Itemid=76
Prekratki novembarski dan bližio se smiraju, a gologlavi čovek je još uvek stajao sam, poput aveti, prkoseći sve jačem ledenom vetru. Studen je ulazila u kosti, dok se iz daljine pojačavao lavež pasa. Prazno seosko groblje nezainteresovano je ćutalo, kao što to čini uvek. Čovek je nemo gledao u sveže zatrpanu raku, nad kojom se kočoperila brižljivo doterana humka. Ispod humke, dole, oko dva metra niže, nalazili su se posmrtni ostaci osobe koja ga je gotovo svemu naučila. Njegovog rođenog strica.
text/htmlhttp://www.marginalac.orgJagger
http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1125&Itemid=72
1962.Come On je Chuck Berry napisao da i dalje održava patent zvani rock 'n'roll, jedan opasan patent čijom je pojavom ugrožena najomiljenija vrsta – clean american guy. Devojke i momci su počeli da sanjaju novi američki san – bez ikakvog jastuka.Trebalo je da Come On dođe i prođe, ali dočepali su ga se Stones-i, mlada ružna grupa iz londonskog predgrađa.I mi smo bili mladi i ružni. Prva ploča na mom gramofonu bio je singl Tommyja Steela, čisto instrumentalna stvar sa onim što bi se danas zvalo speed metal. Tommy je to uradio na jednoj jedinoj gitari od koje se čitava ulica uvijala kao lokna-šestica. Puštao sam male ploče (i one na 78 obrtaja) tako da kroz otvoreni prozor svi mogu da čuju.Nažalost, šteker za struju u toj sobi koja gleda na ulicu nalazio se na suprotnom kraju od prozora i mali rokeri su do polovine upadali u sobu.Stari deda Cvetko je zaobišao kuću, prešao na drugu stranu ulice, kada sam do kraja navio potenciometar na Pole Enki.
text/htmlhttp://www.marginalac.orgDnevnik slobode
http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1124&Itemid=67
( Predrag Ž. Vajagić, Branislav Zukić - "Paranojeva barka", Službeni glasnik, 2017)
Očekivana recenzija knjige »Paranojeva barka« bi trebalo da počne rečima, kojima obično smatrač više priča o svojoj pameti, no o dotičnoj knjizi. Recimo: »Knjiga pred nama predstavlja unutrašnju percepciju sveobuhvatnog bitisanja, protkanu iznenađujućima varijacijama kolokvijalnog rečnika i visprenog umetanja neočekivanog tumačenja istih, koje prati kreativno koketiranje sa humorom«. S obzirom da ova knjiga zaslužuje mnogo više od toga, najbolje je početi krajem – »Paranojeva barka« je duhoviti, patriotski dnevnik pisan u četiri ruke. Moj pokojni otac je tvrdio da patriota može da bude samo čovek koji voli svoj jezik, zato što bez jezika nema nacije. Jezik je temelj naroda, a da biste voleli svoj jezik, morate dobro da ga naučite, da ga učite celog života, da ga poznajete. Ljubav i poznavanje jezike vode upravo do »Paranojeve barke«, ma koliko njen naslov paranoično zvučao, do igre jezikom. Igranje rečima mogu sebi da priušte samo oni koji su savladali osnovnu svrhu jezika, komunikaciju, i podigli ga na viši nivo, nivo humora i igre. Jer, humor je nadgradnja, igra pameti i slobode.
text/htmlhttp://www.marginalac.orgOktobarska leskovačka književna revolucija
http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1123&Itemid=67
Sastaviti par
minuta bez urnebesnog (i nikad obesnog) smeha, u automobilu koji je tog 5.
oktobra (“čist kao ruža, sa suncem u očima”) grabio auto-putem ka jugu,
praktično je nemoguće. Ako se po jutru dan poznaje, 12. Think Tank Town
festival ne može biti promašaj. Četverac u sastavu Arbutina, Bešić, Vajagić i
Zukić, strateški razuđen nastupima tokom oba festivalska dana, vešto je izbegao
zamku zbunjujuće saobraćajne signalizacije negde iza Paraćina i,
zahvaljujući mirnoj ruci, brzim
refleksima (i zametnoj dozi sreće) kapetana Arbutine, na vreme uplovio u luku
srpskog Mančestera. Narečenoj zamci danak su platili, ni krivi ni dužni,
neki važni učesnici festivala, čija imena, naravno,
nećemo pominjati (reći ćemo samo da je jedan od njih otvorio, a drugi zatvorio
festival).
text/htmlhttp://www.marginalac.orgBankarska karancija
http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1122&Itemid=86
- Doooobar dan, gospodine.
Moje ime je Marinko Pekez i slobodno recite kako mogu da Vam pomognem?
- Ta, ovaaj, meni bi, brate... znate, dosta
hitno trebao neki kredit, onako, u kešu, na dugu otplatu.
- O, izvanredna odluka, bravo. Mi imamo
tooliko različitih kredita, čitavu jednu paletu proizvoda, za svakog po nešto, a
sve vrlo, vrlo najpovolјnije. Imate sreće što je oktobar, mesec kolosalnih popusta!
A u koju svrhu biste potrošili pare? Da nije, ne daj bože, kakav samrtni slučaj,
kad je toliko hitno? Nudimo divan aranžman „Uzmi keš, opremi leš“, sve obavimo,
organizujemo, plasiramo...
- Ne, ne, daleko bilo, svi smo živi i zdravi.
Doduše, tata mi je preminuo, ali ima tome dvadeset godina.
text/htmlhttp://www.marginalac.orgUmesto IN MEMORIAM - Tomislav Tiljak
http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1121&Itemid=67
Druženje sa knjigom pesama Hitac sna počelo je od trenutka kad sam je
dobio kao klinac koji se oduševljavao poezijom. Poeziju iz te knjige sam pio krišom,
pohotljivo, neumereno kao očevu rakiju... autore sam nosio ljubomorno u sebi...
Slavicu, Mirjanu, Torbicu, Nebo od Nebojše, pesmu Proleće od Petra sam čak naučio
napamet i govorio u posebnim prilikama...
A jedna od pesama ili stil pesme za koju sam se tajno zalepio beše pesma od
Tiljka pod naslovom Parodija. U toj pesmi autor je sve rekao o životu i
okruženju koje nas prati što jeste: podlost ljudske rase. Napisana iskreno da
čitaocu ukaže na razmišljanje mladog čoveka koji je shvatio suštinu ponašanja ljudskog roda.
Napisana tako da je jezikom i stilom odskakala od ostalih prisutnih autora u
toj stihozbirci. Još garnirana ilustracijama Miše Jurića** delovala je vanvremenski što je i potvrdila aktualnošću do današnjih dana. Inače, Tomo je
poštovao strogo obzir Kiša da pazi na reči koje i kako koristi za rimu.
Jedna od srećnih okolnosti u mome trajanju
beše i ta što sam i lično poznavao giganta iz ove sredine. Svoju umetničku
klicu koju smo upoznali kroz poeziju uneo je u rad sa kožom gde beše
maestralan. Ili, da pojednostavim sve što je dotakao u svojoj sferi zanimanja pretvarao je u umetnost koja godi.
text/htmlhttp://www.marginalac.orgIšin šejtan
http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1120&Itemid=76
U ratu je bio baš zajeban.Od onoga koji je šamarao pred soliterima za klikere, koji je krao po samoposlugama i dijelio čvoke pred kinom – do Allahovog ratnika, kako se samoprozvao.Tetovirao je na tabanima obaju nogu Kristovo raspeće – e da bi ga svakim korakom gazio!Hvalio se i svima pokazivao tetovaže, i oni što s njim klanjahu, gledali su da mu ne budu iza leđa i da klanjajući ne ugledaju Isusa na njegovim tabanima.I tako je gazio, dok ne legne, dok hoda gazi križ s Isusom, Bogovim Sinom.A kad legne, a kad legne...text/htmlhttp://www.marginalac.orgVolijemo li piva?
http://www.marginalac.org/index.php?option=com_eblog&task=show&blogid=1&id=1&Itemid=0
Ovo postavljam samo zato da bi testirao da li rade komentari...