<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!-- generator="FeedCreator 1.7.2" -->
<rss version="2.0">
    <channel>
        <title>Marginalac RSS</title>
        <description>Sindikacija Marginalca</description>
        <link>http://www.marginalac.org</link>
        <lastBuildDate>Mon, 20 May 2013 14:01:45 +0200</lastBuildDate>
        <generator>FeedCreator 1.7.2</generator>
        <image>
            <url>http://www.marginalac.org/images/M_images/atom03.gif</url>
            <title>Marginalac</title>
            <link>http://www.marginalac.org</link>
            <description>Sindikacija Marginalca</description>
        </image>
        <item>
            <title>Bubamara na podlaktici R.C.</title>
            <link>http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&amp;task=view&amp;id=804&amp;Itemid=76</link>
            <description>

Ponovno čitam životopis pjesnika
koji je volio pecati i tulumariti.
Sada se doima još tužnijim.
Zaključujem: nomad je virtuoz kratke priče.
Međutim
poezija dolazi nakon selidbe.
Poezija kakvu R. C. iskašljava
ima ćud neke opake i proždrljive ribetine
(nemam sad ni želje ni volje potezati neman iz rječnika).
Uglavnom
čovjek mora imati krotiteljske zube i žilave bubrege
za takvo što.
Vidim ga kako prejasno stoji
u brzaku svojih još-ne-dosuđenih pjesama
oboružan profesionalnim ribičkim kompletom
u nadolazećecrvenoj boji priloga sadašnjega.

</description>
        </item>
        <item>
            <title>Festival nauke iz prve ruke</title>
            <link>http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&amp;task=view&amp;id=803&amp;Itemid=86</link>
            <description>
Ja se samo plašim da nam ona izložba ne PRESEDNE (pogledati fotografiju). Sve se nešto bojim da nam ne dođe glave. Jer ako dođe, lobotomija nam ne gine. Što se samih unutrašnjih organa tiče, njih smo ispitali u sitna crevca. Nismo imali duše da zatražimo da nam poklone jedno srce. Ipak smo želeli da mislimo svojom glavom, pa smo probali da gledajući u lobanju saznamo da li se radi o muškarcu ili ženi. Upozorili su nas da dobro pogledamo i da ne gubimo glavu. Samo hladne glave ćemo dati pravi odgovor. Tako i bi. Saznasmo da žene i nemaju glavu. Pošto smo to, mi, muškarci rekli naglas, žene su nas prekorno pogledale.
</description>
        </item>
        <item>
            <title>Potoci krvi, pljuvanje i kič</title>
            <link>http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&amp;task=view&amp;id=802&amp;Itemid=67</link>
            <description>
Pre nekoliko nedelja na mnogobrojnim internet portalima pojavila se vest da su kineske vlasti sprečile bioskopsko prikazivanje najnovijeg Tarantinovog filma “Django unchained”. Smerni komunistički cenzori na taj su se korak, navodno, odlučili iz tehničkih razloga. Može biti da je i to bio povod, ali se posmatraču lišenom dobre namere (u našoj državi takvih nas ima nekoliko miliona) odmah može učiniti da se radilo o nečem drugom. Represivni režimi, makar oni bili i blago liberalni , poput kineskog, vrlo lako prepoznaju opasnost koju u sebi nose umetnička dela u čijoj je srži pobuna protiv nametnutog i nasilnog poretka stvari. Razlog za ovo krajnje je jednostavan - svakom sužnju diljem planete Zemlje (tu nas je, brat bratu, makar šest milijardi) kao oslobađajući melem na ljutu ranu uvek dođu ostvarenja poput najnovijeg Tarantinovog filma.
</description>
        </item>
        <item>
            <title>Sećanja postaju večnost</title>
            <link>http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&amp;task=view&amp;id=801&amp;Itemid=76</link>
            <description>
Skidala je sa svoje raspuštene kose sitne čestice pepela. Počela je lagano, kao da miluje dete, vlas, po vlas, a onda je ubrzala histerično čupajući kosu. Vrištala je valjajući se po tepihu belom, ona u crnoj haljini, kontrast  za zenice, zauvek da pamte. Vrisak je odzvanjao prostorijom, udarao u plafon i staklići lustera su se klatili kao na vetru. Imala je utisak da je bol u njenim grudima jači nego udar talasa posle zemljotresa, da je bol koji treba da se otkine od srca, od grudi, porod zmajeva i da boli kao da ona treba da rodi vatru i zube mitskih letača. Vrištala je satima, udarala u zidove, plakala neutešno kao da nema ništa više za radovanje. Kao da je i ona nestala.
</description>
        </item>
        <item>
            <title>Pjesnički edikt</title>
            <link>http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&amp;task=view&amp;id=800&amp;Itemid=76</link>
            <description>

Mi čuvari bajoslovnih zvona
i zakleti protivnici apotekarske vage
vehementnom ovlašću neukamaćenog iskona
odobravamo redovitu vodoopskrbu
violinskih djevojaka i lucidnih mrkogleđa.

Mi čuvari neužurbanog djetinstva
i nježni ljubavnici otajnog momenta
često dovođeni u vezu s neizrecivim
zahvaljujemo se ideji novog početka
na kozmičkoj susretljivosti.

</description>
        </item>
        <item>
            <title>Sama među huljama</title>
            <link>http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&amp;task=view&amp;id=799&amp;Itemid=76</link>
            <description>
Ne znam zašto...Ali, eto, još se sećam:Imala je kožu Nežno mekanu i vlažnuPoput mlade mahovineSeveru okrenuta uvek – Tajnama našminkanaOmeđena zlatnim ogradamaPristup dozvoljen samo huljama.I daI ovoga se sećam:Plahovitog vihora, preplanulogSa njenih kukovaSa tih glatkih peščanih dinaKao odronSjuri se u mene lavinaPrekri i ovo malo MeneA resto od ničega-MeneRasprši, ubi, i okameniČini mi se – Zauvek.
</description>
        </item>
        <item>
            <title>Janoš</title>
            <link>http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&amp;task=view&amp;id=798&amp;Itemid=76</link>
            <description>

Milan je sedeo na Janošu i pružao noge unapred sekavši zemlju, kako bi mogao da stavi ruke u džepove. Tražio je upaljač. Negde između sopstvenog kuka i šava od farmerica, našao je njenu ulicu među svojim mislima.
Ona je živela blizu Janoša. Janoš je živeo na drugom svetu. Njegovo ime je spretnom ali pripitom rukom kamenoresca bilo uklesano na spomeniku pre sedamdeset i šest godina, pa je slovo ''n'' bilo ispisano poput ćiriličnog ''i''. Janoš nije mogao da mu zameri, čak ni preko porodice koju nije imao. Tek kada je, zajedno sa svojim sivim kamenim spomenikom pao na travu, pokošen ovozemaljskim neprilikama, Janoš je stekao Milana.

</description>
        </item>
        <item>
            <title>OGLEDALCE, OGLEDALCE MOJE RECI MI NAJLJEPŠI NA SVIJETU TKO JE</title>
            <link>http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&amp;task=view&amp;id=797&amp;Itemid=76</link>
            <description>

Jedanput i ja ovako ružan kako jesam
zadobio sam ljubav žene osmijehom na
licu
osmjehom u kojem je bilo toliko
ljubavi, ah toliko
 ljubavi
da je i moje ružno lice zasjalo
ljepotom u preobraženju
Jedanput i ja ovako ružan kako jesam
zadobio sam ljubav žene svojim tijelom
što (ugledav je)svom težinom težilo
je k njoj i
 zanijelo se za njom
I njezino se lice obasjalo u plamenu
buknulu iz srca 

</description>
        </item>
        <item>
            <title>Moj babo pronalazač</title>
            <link>http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&amp;task=view&amp;id=796&amp;Itemid=76</link>
            <description>
Te godine je moj babo kao u pesmu Zabranjenog pušenja uparkir’o Jugo 45 u avliju i ja sam ga zadivljujuće gled’o. Zabranjeno mi je bilo da mu prilazim, a kamoli dodirnem. Crvena boja pravila je odsjaj na suncu da su svi koji su ga gledali zaklanjali oči…da li od muke što ga samo mi imamo u ulici ili je stvarno bio toliko lep, šljašteći poput bakarnih tepsija za burek? Majka nije ispekla urmašice, ali je zato otac kupio puno Vitasoka i nekih sitnih kolača. Bilo je i lubenice. Svi su ga pitali šta će mu auto na vakoj vrućini, ima da skapa unutra, ali je on govorio da kada opiči cestom, kroz selo, otvori prozore, umanjiće svaku vrućinu, a i dihtuje dobro te ne može biti tol’ko vruće, a ako stavi ispred otvora za izduvavanje grejanja koju zaleđenu flašu vode imaće i hlađenje.
</description>
        </item>
        <item>
            <title>Boje se ne boje</title>
            <link>http://www.marginalac.org/index.php?option=com_content&amp;task=view&amp;id=795&amp;Itemid=76</link>
            <description>
Vreme je kad ne zna šta će, pa uhvati da te drobi. Vreme je kad ti dugo posle toga za sobom ostavi tragove svakakvih boja. Vreme je i kad se te boje menjaju, razlivaju se svuda po tebi. Jer vreme voli kad je modro. Vreme je i kad sve boje nestanu, a ti se nateraš da zaboraviš. I to vreme, i te boje. Vreme je da ti kažem i da je to ono vreme o kome ti ne znaš ništa. Drobi te možda baš sad. Boje ne moraš ni da vidiš. O njima se radije ćuti. I nikoga ne drobi kao tebe. Vreme je to. Tu si uvek jedinstven.
</description>
        </item>
        <item>
            <title>Volijemo li piva?</title>
            <link>http://www.marginalac.org/index.php?option=com_eblog&amp;task=show&amp;blogid=1&amp;id=1&amp;Itemid=0</link>
            <description>Ovo postavljam samo zato da bi testirao da li rade komentari...</description>
        </item>
    </channel>
</rss>
